TOČKICE POD PRSTIMA
03.09.2020
Nisam baš siguran koliko sam mjerodavan pisati o
Brailleovom pismu jer ga slabo koristim, ali eto... osjećam potrebu napisati
ponešto o tih famoznih šest točkica i svojim iskustvima s njima.
Davnih dana, još početkom 19. stoljeća je jedan francuski
vojnik stvorio pismo za noćno čitanje, a razlog tom je krajnje jednostavan.
Naime, kako bi vojnici mogli čitati poruke po noći, koristili su svijetlo, što
je bila poprilično olakšavajuća stavka za protivničku stranu da ih lakše vidi
upucat'. I tako nakon određenog broja stradalih vojnika, mladi se Francuz sjetio
te je razvio taktilno pismo s kojim su se počeli koristiti u vojne svrhe i time
se statistika stradalih vojnika promijenila nabolje.
U jednoj drugoj priči obrtnikov sin koji je oslijepio s
desetak godina, dobio je ideju za univerzalnijim i praktičnijim pismom za slijepe
nakon što je „vidio“ kako njegov otac buši rupe u koži koristeći se šilom. Tako
je nastala priča o pismu za slijepe kojim se danas koriste milijuni osoba s
oštećenjem vida, a nazvano je po tom inovativnom dječaku.
Louis Braille je osmislio šest točkica u dva stupca koje
uz kombinaciju istih tvore abecedu, a s predznacima, kao i ostalim znakićima
mogu tvoriti i svu silu ostalih znakova poput matematičkih, kemijskih,
glazbenih i tako dalje.
Brajica se kroz povijest i nije puno mjenjala pa je tako
nekih 200-tinjak godina poslije dočekala i mene i nije mi bilo ništa jasno kada
sam se prvi put susreo s hrpom nekih malih izbočina na papiru. No malo po malo
i te točkice pod prstima su počele dobivati oblik, kao i smisao i nakon tri
mjeseca učenja sam postao pismen na brailleovom pismu.
Moram priznati da ga u glavne svrhe baš i ne koristim, a
riječ je o čitanju knjiga, međutim s vremenom sam si pronašao načine kako ću je
koristiti, a samim time si olakšati i život. Naravno rezultat toga je što ne
moram za svaku sitnicu trčat okolo i pitat što to imam u ruci. Primjerice za
označavanje važnih dokumenata, CD-a ili DVD-a.
S druge strane brajica ima i daleko širu primjenu koja
olakšava, ali i educira pa tako se označuju i lijekovi, uredi po institucijama i
ordinacijama, a i razne edukativno-turističke šetnice kojima se mogu kretati
slijepe osobe i samostalno pročitati koje biljke ili životinje obitavaju na tom
području.
Ukratko, moj rezime je da ne koristim puno brajicu u
svojoj svakodnevici i žao mi je što još uvijek nisam pročitao ni jednu knjigu.
Jednostavnije ju je pokrenut u zvučnom obliku, a onda bez obzira koliko je ista
i dobra, zaspem i moram premotavat te tražit gdje sam stao. Tako jest lakše, no
to ne znači nužno i bolje, ali je opet bolje nego uopće ne čitanje knjiga.
Doduše, periodično me lupi pa si uzmem Pronto na kojem je
Zane Grey i njegov vestern roman Žutokljunac i lijepo pičim s kažiprstom po tim
točkicama.
Opravdanja drugog jednostavno nema... u pitanju je čista
lijenost. Čitanje brajice je puno bolje i zanimljivije od zvučnih knjiga. Lakše
se mogu skoncentrirati na samu fabulu, radi više osjetila istovremeno, a što je
najbolje ne zaspim dok čitam.
Bilo kako bilo, brajicu je potrebno znati jer je to pismo
slijepih i bez obzira u koje svrhe ćete je koristiti, neće pogoršati, nego će
samo poboljšati kvalitetu života i oplemeniti vašu svakodnevicu.
Denis Velimirović