IN MEMORIAM VLADIMIR SRPAK
04.03.2019
Kako započeti ovu kratku priču
kad je ona zadnje što smo očekivali da ćemo pisati? Malo je reći da je
zavladala nevjerica kad smo primili vijest o lošem zdravstvenom stanju našeg
„gospona Srpaka“. Veseli „Međimurec“ još je samo dan ranije, uz puno buke, kako
je samo on znao, napustio naše prostorije na Strossmayerovom trgu, prostorije
koje su uistinu bile njegov „drugi dom“. I opet svi mi, koji smo poznavali
Vladimira, očekivali smo njegov oporavak. Znali smo biti će dug i težak ali
opet, nema toga što taj čovjek ne bi mogao. Kako je prolazilo vrijeme, a bez
značajnijeg napretka, tako su i naše nade polako kopnile dok krajem siječnja
nije do nas došla vijest da nas je naš „gospon Srpak“ zauvijek napustio.
Vladimir Srpak rođen je 16.02.1951.
godine u Donjoj Dubravi, a 80-ih se doselio u Karlovac. Za njegov rad u
građevini znali su svi koji su se s njim družili, i u šali mu govorili kako je,
prema njegovim riječima, izgradio cijelu Hrvatsku. Uvijek spreman za druženje i
šalu, svestrani sportaš, obavljao je dužnosti člana Izvršnog odbora u Udruzi,
te tajnika Športskog društva slijepih „4 rijeke“ Karlovac. Ipak, najsretniji je
bio kad bi s nama dijelio dogodovštine o svom unuku Perici i unučici Patriciji,
sportašima na „dedu“. Nikad nije zaboravio rodno Međimurje, ni rodnu grudu i
uvijek ponosno govorio o svojoj Dubravi.
Teško je zamisliti da više nećemo
čuti njegov glas i smijeh, biti u njegovom društvu, biti nasmijani s njim i
zbog njega. Gubitak svakog člana je stresan, jer mala smo obitelj, ali kad ode
netko tako pun života, netko tko svaki dan otvori vrata i nasmije se još je
teže. Malo je reći da će nam nedostajati, ali ostati će dio naših priča i razgovora, da bar tako
sačuvamo uspomenu na njega.
Još jedno zbogom dragi naš „gospon
Srpak“.
Josipa Stanešić